Arheološka istraživanja ovog lokaliteta ukazala su na kontinuitet naseljavanja od praistorije do srednjeg veka. Ovo naselje svoj vrhunac dostiže u periodu antike kao Timacum Minus predstavljajući važan rudarsko-metalurški centar.
Timacum Minus je lociran na mestu gde su se ukrštali putevi ka Podunavlju, Pomoravlju, Jadranskom i Egejskom moru. Smešten u plodnoj dolini Belog Timoka, nadomak završnih ogranaka planine Balkan. Na tom mestu imao je povoljne uslove za razvoj u čitavom periodu antike. Brojna ležišta rude (zlata, srebra, bakra, olova i gvožđa) na Staroj planini odredila su privredu grada Timacum Minus-a. Epigrafski natpisi potvrđuju da je on predstavljao važan administrativni centar šire regije. Razaran je nekoliko puta u varvarskim najezdama od sredine III do sredine V veka.
Preuzeto sa sajta: muzejknjazevac.org.rs